Dragi moji korisnici,

ja ne priznajem starost, priznajem zrelost i mudrost.
Ja starost nazivam mudrost.
U Knjizi mudrosti piše da u životu za njom treba tragati kao za skrivenim blagom…
Jer je skupocjenija od bisera, veći dobitak i od zlata i bolje ju je steći nego srebro…
Njezini su putevi miline i staze pune spokoja.
Mudrost je uvijek i samo od Boga, našeg stvoritelja.
Kada ste je našli, našli ste izvor „žive vode“ iz koje pijete i budite se uvijek novi.
Može tijelo stariti dostojanstveno i lijepo, ali Vi ćete uvijek biti mladi, Vaš Duh u Vama.
Da ne pričam teorije…
U našem domu ima jedna trokrevetna soba.
U toj sobi su tri gospođe uvijek nasmijane, soba je puna cvijeća, ruže su one same ubrale u našem vrtu gdje rastu ruže, u sobi svira muzika, kreveti su uvijek složeni, čak imaju i tople dekice preko posteljine, tako da sve izgleda još toplije.
Lijepo je ući u tu sobu.
Odiše nekakvom toplinom i zrelošću naših baka…i još nešto one žele sliku sa motivom šume i sunca jer to odmara oči.
Te gospođe „piju iz izvora Života“ i jako su mlade duhom, one su stekle mudrost i s njom sreću.
Kada steknete tu mudrost za sreću nije potreban nitko i ništa, samo Vi i gdje god da jeste… tu je Raj.
To se osjeti.
Te gospođe su dokaz.