Božić je vrijeme kada se srca otvaraju i krenemo razmišljati ljubavlju, kada čeznemo za nježnošću…

Život je postao toliko materijalan da je čovjek postao stroj, izranjen i bolestan…

Međuljudski odnosi su se toliko racionalizirali, da se čini da se sve može protumačiti i znanstveno dokazati.

Tako je nježnost promijenila oblik.

Čovjek kao da je postao stroj kojega je samo potrebno dobro podmazati i servisirati…i time je ostao bez vlastite duše.

U našem domu često me stegne u grlu…

Svjesna sam svetosti života, svjesna sam svake proživljene sudbine i poštujem život u svom njegovom smislu.

Trudimo se koliko je u našoj mogućnosti unijeti toplinu, tihu radost srca, svetost poštivanja života svakog od nas…koliko to možemo učiniti mi.

Smisao u svoj život unosimo sami, ali najčešće ne znamo ili ne želimo jer smo lijeni, komotni…za to nam je potreban naš živi Duh, radostan, topao, nježan, spremam za rad na sebi…

Malo je ljudi koji su spremni na to…

Ajmo od ovog Božića krenuti…mijenjati svijet na bolje…a naš dom je idealno mjesto za to.

SRETAN BOŽIĆ svim korisnicima i djelatnicima doma „ZLATNA JUTRA“… i svim ljudima dobre volje!